One-Life

Strah od neuspeha,gubitka...

Generalna — Autor graffiti994 @ 22:24

Strah? Imate ga,zar ne? Strah od visine,pauka,zmije,mraka... Naizgled veliki strahovi,a opet tako mali. Veliki strah? Strah od gubitka? Neuspeha? Kažu da srce samo jednom zaboli,onda kada se umire. Nije tačno,svi smo osetili bar jednom kako nas nešto steže u grudima,jeziv osećaj. Stisnuti zube kad je najteže iako bismo najradije briznuli u plač...teško... Ljudi se plaše neuspeha,plaše se onog što će da čuju,plaše se da ne ispadnu glupi,zato najradije prećutkuju neke stvari koje možda ne bi trebali,ali to je samo jedno 'možda'. Dan,bolje reći veče,kada vam se sve sruši. Znate taj osećaj? Svi znaju... Doživeli su svi to bar jednom... Krevet,muzika,plafon i mozak... Obećate sebi da nećete da plačete,ali naravno,u tom trenutku je to nemoguće... Tada nam oni strahovi - od visine,pauka,zmije,mraka...apsolutno nisu bitni,tačnije,ni ne sećamo ih se... Postoji samo taj jedan,veliki,strah,strah od gubitka. Sama pomisao na gubitak nosi sa sobom dozu tuge i praznine... Čovek...čudno biće,toliko tuguje ali sutradan,kad svane,mora dalje,sa osmehom na licu,drugačije ne može... Tako mora.

 


Dženan - Strah me da te sanjam

Generalna — Autor graffiti994 @ 23:26

 

 Bar noćas nemoj nigde daleko

E da sam onda rekao to
kad bi tad bilo sad
da mi Bog da šansu tu
pa da vidim s'neba poruku

Ne bi svanuo dan
što na dobro ne sluti
dan zbog kog ne vredi ustati

ReF.

Nekad me strah da te zovem
jer znam da nećeš me čuti
nemam ja godine tvoje
da me tuga ne zna ubiti

Nekad me strah da te sanjam
iz svakog sna još se budim
eh nemam ja mrvu tvoje hrabrosti
pa do jutra ne smem zaspati

Eh nemam nemam ja
od tebe ni pozdrava
ni saveta, da ga poslušam
kada kažeš mali, dalje moraš sam

ReF.

Nekad me strah da te sanjam
iz svakog sna još se budim
eh nemam ja mrvu tvoje hrabrosti
pa do jutra ne smem zaspati

Eh nemam ja mrvu tvoje hrabrosti
pa do jutra ne smem zaspati...



Sreća...

Generalna — Autor graffiti994 @ 23:17
Sreća... Lep osećaj, zar ne? Ljudi su ljubomorni na tuđu sreću, svi smo to osetili bar jednom od strane svojih 'prijatelja' pod maskama. Ljubav? Pojam koji kvari 70% naše sreće, a isto tako je i 101% upotpunjuje. Imati voljenu osobu pored sebe znači imati sve. Pomisao na 'tu' osobu, i odmah se osmeh razvuče na licu i tada nam ništa nije važno, ni da li nam je hladno, da li smo gladni, da li nas boli glava... Ta jedna osoba je dovoljna da nam pomisao na nju ulepša dan, ta nesavršena osoba koju smo mi sami idealizovali. Nesavršeno biće postaje savršeno, savršeno za nas. Za svakog na svetu postoji 'tamo neko' ko se pre ili kasnije pojavi. Zašto ne postoji savršen dan? Dan koji će biti lep od trenutka kada ustanem pa do trenutka kada odem na spavanje? Nisam još uvek doživela takav dan, uvek se nešto desi. Valjda tako mora, možda bi bilo dosadno bez tih 'sitnica' koje mi naprave bore na čelu. Strah kada veći deo dana bude lep, strah od toga sta će se to desiti uveče, jer, eto, ceo dan ne može da bude savršen. Ali živim za taj savršen dan, svi mi živimo za taj dan.

Powered by blog.rs