Sreća...
Sreća... Lep osećaj, zar ne? Ljudi su ljubomorni na tuđu sreću, svi smo to osetili bar jednom od strane svojih 'prijatelja' pod maskama. Ljubav? Pojam koji kvari 70% naše sreće, a isto tako je i 101% upotpunjuje. Imati voljenu osobu pored sebe znači imati sve. Pomisao na 'tu' osobu, i odmah se osmeh razvuče na licu i tada nam ništa nije važno, ni da li nam je hladno, da li smo gladni, da li nas boli glava... Ta jedna osoba je dovoljna da nam pomisao na nju ulepša dan, ta nesavršena osoba koju smo mi sami idealizovali. Nesavršeno biće postaje savršeno, savršeno za nas. Za svakog na svetu postoji 'tamo neko' ko se pre ili kasnije pojavi. Zašto ne postoji savršen dan? Dan koji će biti lep od trenutka kada ustanem pa do trenutka kada odem na spavanje? Nisam još uvek doživela takav dan, uvek se nešto desi. Valjda tako mora, možda bi bilo dosadno bez tih 'sitnica' koje mi naprave bore na čelu. Strah kada veći deo dana bude lep, strah od toga sta će se to desiti uveče, jer, eto, ceo dan ne može da bude savršen. Ali živim za taj savršen dan, svi mi živimo za taj dan.
11 Komentari |
0 Trekbekovi